srijeda, veljača 22, 2012
OLA 
Dižu pdv,dignuli rate kredita,dignuli gorivo,dignuli godišnje održavanje
groblja, pauk mi digao auto,neki dan u kafiću mi "dignuli" mobitel,boljoj polovici se diže tlak,meni se diže kosa na glavi.....samo se diže i diže i diže....a meni već pun kufer dizanja...bilo kakvog dizanja...i toliko mi je pun kufer da ponekad poželim završiti na pustom otoku...daleko od civilizacije,računa,prijatelja,bliže i dalje fameje,od svih koji čovjeku žele
dobro a onda te propisno naguze....i to na suho pas mater 
...želim biti na otoku kao oni u seriji izgubljeni (možda su ju neki gledali)...padne avion,oni završe na otoku negdje u pacifiku,jedu banane, papaje i divlje svinje i boli ih kita za sve nas ostale... ali...naravno da postoji ali... moja karma nije kao njihova...moja aura ne isijava picikasto roza nego neku jebenu tamno sivu
sa crnim točkana....tako da sam zaključila kako bi za moj pad aviona
postojala 3 scenarija,a izgledala bi ovako nekako....
Scenarij no.1
avion mi ne padne na obalu,nego u ocean,jedno 10 km od obale... mislim ono... zašto da budem suha kad mogu dušu ispustiti plivajući 10 km...
...i tako ja plivam i plivam i plivam... obala je sve bliže a ja sve sretnija i umornija....vidim ju tako čisto....spašena sam....
200 metara od obale nailazi hajkula od pola tone i da mi pusicu po sred čela....a ja nisam tužna što me skratila za glavu...nego što to nije napravila
9 km prije ...
Scenarij no.2
dokopala sam se obale...ležim na pjesku i hvatam zrak...sretna sam....a tu sreću će vrlo brzo umanjiti činjenica da taj divni,divlji otok nastanjuju mama Rex,tata Rex i beba Rex...iako neki kažu da su izumrli...ali lažu...nekolicina
ih je vidjela ali nisu živjeli toliko dugo da to potvrde nevjernicina..
..
uglavnom...zašto bi mi sudbina bila naklonjena i dala da naletim na
ljudoždere koji su moje veličine...kad mogu sresti Rex fameju...
...i tako
ja ležim na obali...dolazi beba Rex,hvata me za kosu i odvlači u gnijezdo...
Beba Rex: mama,mama vidi šta sam našao!
Mama Rex: sine pogledaj tamo na horizont,tamo daleko...
Beba Rex: ali mama tamo nema ničega...
Mama Rex: e pa sine još dalje od toga postoji jedno mjesto na kojem
životinje poput ove koju si našao zovu pajceki...
Beba Rex: a šta rade s njima?
Mama Rex: pa jedu ih sine
Beba Rex : jupiii,jel mogu ja pojesti mog pajceka?..molim te mamice...
molim te...daj da ga pojedem...
Mama Rex: naravno sine,ali kasnije,nemoj si pokvariti večeru..
naravno da ja ne razumijem što govore,pa oni su ipak životinje...
Ja: dobar mali,nemoj se bojati,neću ti ništa....
Beba rex: grrrrr....huhuhu....gggggg.....
Ja: aaaaaaa
pola stoljeća kasnije netko bi u svom postu napisao "bila jednom jedna...
koja je vidjela dinosaure...ali nije živjela dovoljno dugo da potvrdi...
Scenarij no.3
na obali sam,nedaleko od mene stoji tabla 10x10m...na njoj piše... OPREZ!
U TIJEKU TESTIRANJE KEMIJSKIH OTROVA...NE PRILAZITI OTOKU SLJEDEĆIH 100 GODINA....naravno da nisam vidjela tablu..a šta i da jesam....plivala bi odakle sam došla?...sumnjam...i tako ja šetam otokom,priroda oko mene,ma kao da sam u raju... nailazim na banane,
a one dugačke kao ruka...od jedne si 5 dana sit...a papaje velike kao glava....ma u raju sam...mojoj sreći nema kraja...i sjetim se ja da u filmovima i serijama po takvim otocima love divlje svinje...vadim iz gaća nož,koji srećom nije ispao dok sam plivala onih 10 km...našiljim veliki kolac i krenem u lov...čujem ju negdje da šuška,približava se i staje ispred mene...a meni krivo kao psu što sam se radovala bananama i papajama....jer na ovom otoku divlje svinje su veličine tate Rexa...moram li reći kako je završilo?..mislim da ne...
Kad malo razmislim i dobro je da nemam para....nemam para za avion...nemam para za brod...možda jedino da nabavim čarobni leteći tepih ali mislim da on ne bi mogao letjeti pod mojoj težinom,osim ako nema neko željezno pojačanje...a u tom slučaju bi morao biti jebeno čaroban da poleti,a ne da odleti do otoka u pacifiku 
...
P.S. dobro kaže prijatelj ratnik...ovo sranje je odlično da se čovjek izduva 
ljubi vas gricka
ponedjeljak, siječanj 25, 2010
Ola dragi moji 
Prvo da vam svima zaželim sve najbolje u ovoj godini,kažu novoj iako je meni jednaka kao i stara pa ono...al ajd,kud svi tu i mali mujo,pa eto...
...
znam da kasnim ali ako je vjerovati babskim pričama nikad nije prekasno...
..
danas sam konačno napravila face,bilo me već sramota jer me ljudi nagovaraju i šalju mi pozivnice već godinu dana ako ne i duže pa sam si mislila ako su se svi socijalizirali zašto ne bih i ja?..da ne ponavljam ono kud svi....
...
dragi me nagovorio da obrađujem neku farmu tamo,tako da sam posadila jagode i grah i molim Boga da taj grah bude čaroban grah pa se sam okopa i pobere i učini me milijunašicom...... a šta da vam kažem,mlado ludo,staro pameti nema a ja se lagano bližim ovoj drugoj kategoriji u kojoj je ratnik već 2 desetljeća
primjetih u komentarima da me ratnik nazvao pizdom...a tko će ako ne on jelte??...kad ga sretnem na msn-u ja ga pitam kako je i jel živ i zdrav a on meni pokaže srednji prst i kaže da nije mogao odoljeti...
...ali ja znam da je to sve iz ljubavi pa ne zamjeram....ni malo....uopće ne zamjeram što mi pizdek pokazuje srednji prst...jok,stvarno ne smeta......
moram reći da mi je drago što me neki nisu zaboravili iako me na blogeru ima kao poštenja među političarima...trč,trč pa ništa ....
idem vas obići i puse vam zakeljiti ....ajd još jedan vic za kraj...
razgovaraju muž i žena:
ŽENA: dragi vjeruješ li ti u ljubav na prvi pogled?
MUŽ: naravno da vjerujem,jer da sam te dvaput pogledao nikad se oženio ne bih
Ljubi vas sve vaša gricka 